Free Web Site - Free Web Space and Site Hosting - Web Hosting - Internet Store and Ecommerce Solution Provider - High Speed Internet
Search the Web

HIPA [Hriscanska Inicijativa Protiv Abortusa]

POSLJEDICE ABORTUSA

Pocetna strana Abortus, zasto da brinem? Sveto Pismo o abortusu Opravdanost razloga za abortus Kada je trudnoca rezultat incesta Posljedice abortusa Fotografije abortiranih beba 1 Fotografije abortiranih beba 2 Fotografije abortiranih beba 3 Fotografije abortiranih beba 4 Kontracepcija Molitva Linkovi Knjiga utisaka Kontakt Sta ti mozes da ucinis?

Raspravljati o nekim moralnim normama se ne moze ako se pre toga ne utvrde i posljedice. Abortus kao ubistvo ima svoje zrtve i negativne posljedice.

Na prvom mjestu to su djeca koja ne ugledaju svetlost dana. Americki ginekolog Bernard Natanson, snimio je ultrazvukom ponasanje ploda koji je bio star 12 nedelja, za vreme izvodjenja abortusa. Na tom filmu se vide panicni pokreti djeteta koje pokusava da umakne, ali ne uspijeva. Na kraju se njegova usta razvlace kao kod najmucnijeg krika. Ovaj film je iz tog razloga nazvan "Nijemi krik". Ostaje da lebdi u vazduhu jedno pitanje na koje svi mi vrlo dobro znamo odgovor. Da li je to dete zeljelo da zivi? Ko ima prava da oduzme njegov zivot?

Zena je takodje zrtva abortusa. Na nju se srucuju i fizicke i psihicke posledice, neprijatnosti i opasnosti. Najcesce abortus samo prividno prolazi bez posljedica po zdravstveno stanje zene.

Fizicke posljedice se dijele na rane i kasne. Zene uglavnom primjecuju rane posljedice, one koje se desavaju za vrijeme izvodjenja ili neposredno nakon abortusa. Najcesce su u pitanju povrede materice i drugih susjednih organa kao sto su crijeva, mokracni kanali, besika, veliki krvni sudovi, zatim tu su velika krvarenja iz prosirenih i povrijedjenih krvnih sudova materice, ali i okolnih organa. Cesto se javljaju i infekcije koje se mogu ograniciti samo na polne organe, ali i prosiriti kao opste infekcije poput sepse. Smrtnost prilikom izvodjenja abortusa je tri puta veca nego li kod porodjaja. Sve ove lose posljedice imaju za uzrok to sto je uticaj polnih zlezda na ostale funkcije organizma za vrijeme trudnoce veoma izrazen.
Opasnost od abortusa ne treba samo da se posmatra u kontekstu smrtnih slucajeva, ili komplikacija neposredno vezanih za njega, vec i u kontekstu njegovog cjelokupnog i dugorocnog uticaja na zdravlje zena. Kasne posljedice nisu odmah jasno vidljive, ali boljim poznavanjem bolesti i razvojem medicine je utvrdjeno da kasne posljedice imaju veliku ulogu u zdravlju zene, kako fizickom, tako i dusevnom. Ovakvi zakljucci su nastali kao rezultat sistematskog posmatranja zena koje su praktikovale abortus. Masovnost abortusa omogucava ovakva istrazivanja i daje dovoljno materijala za proucavanja. Period nakon abortusa moze da prodje i bez ikakvih smetnji, ali vec pri sledecoj menstruaciji zene primjecuju slabo ili pojacano krvarenje. Menstruacija moze da se javlja i u nepravilnim intervalima. Prilikom odstranjivanja ploda desava se da zaostanu manji delovi posteljice od kojih se vremenom razvijaju polipi koji kasnije izazivaju krvarenja. Dogadja se i da, usljed ostecenja materice i oziljaka koji pri tome nastanu, u sledecoj trudnoci plod nema adekvatnu sredinu da se u njoj razvija i dolazi do spontanog pobacaja. Infekcije stvaraju zadebljanja jajovoda sto sprecava zacece ili onemogucava oplodjenu jajnu celiju da udje u matericu, tj. uzrokuje vanmatericnu trudnocu. Abortus remeti metabolizam u organizmu majke i rad njenih hormonskih zlezda koje su u periodu trudnoce vrlo aktivne.

Posljedice po zenu mogu da budu i psihicke prirode. Posebno nakon vise abortusa javljaju se znakovi depresije i razdrazljivosti. Trajna malokrvnost, opsta slabost, nesanica, glavobolje, potpuno poremete dusevno i tjelesno zdravlje. Neposredno psihicko maltretiranje dozivljava se u fazi dijagnostike, administriranja, te izvrsenja zahvata. Vec tada se moze razviti manji ili veci osjecaj krivice i eticki konflikt. Abortus se danas pokusava predstaviti kao nacin kontrole radjanja, kao kontracepcija. Interesantno je da je to jedini nacin kontrole radjanja koji deluje uznemirujuce na zene. Dijete je lako izvaditi iz majcine utrobe, ali ga je tesko izvaditi ga i iz njene glave. Ovo nije samo zbog uticaja hriscanske vjere u nasem drustvu. Ista pojava je evidentna i u nehriscanskim kulturama. Japan je dobar primer za to, jer je abortus legalizovan u toj zemlji. Tamo su radjene studije koje su se bavile osjecajem krivice kod zena i ustanovljeno je da veliki procenat zena dozivljava abortus kao zlo, i zbog toga se ruzno osecaju. Japanska sinto religija smatra da dijete dobija dusu rodjenjem, ali upravo zbog tog osjecaja krivice postoji poseban izraz narodne poboznosti, kajanja grijeha zbog ubijanja sopstvene dece. Postoje hramovi u koje zene stavljaju male figurice koje simbolisu njihovu abortiranu djecu. Zena je obdarena sposobnoscu da radja i materinstvo je u osnovi zenskog bica.

Nadalje, zrtva je brak, tj. supruznici. Dolazi do razocaranja i nesigurnosti u polnom zivotu, nesklada, seksualnih neuroza, frigidnosti, straha od trudnoce ili neplodnosti. Sve ove komplikacije mogu da uzrokuju razvod. Medjutim, nisu samo polni odnosi, nego su odnosi supruznika uopste duboko pogodjeni njihovom zajednickom odlukom da pobacajem "ociste" neplanirano zacece.

Sledece zrtve su djeca koja su rodjena izmedju, prije ili poslije abortusa njihovih majki. Kada saznaju za abortuse koji su ih okruzivali, shvataju da su pukom srecom i slucajem prezivjeli i ugledali svjetlost dana. Ovo se moze negativno odraziti na njihov odnos i stav prema roditeljima, njihov moral i pogled na svijet i zivot uopste. Nisu samo abortirana djeca zrtve. Na izvestan nacin su to i rodjena djeca majki koje su vrsile abortus.

Posljedice su mnogo vece i sireg obima nego sto se obicno misli. Zrtva je cijelo drustvo jer je njegova buducnost sa svakim abortusom sve neizvesnija.

Nazalost, iskustvo sa komplikacijom prekida trudnoce od kojih je vecina bila ozbiljna jer je zahtijevala bolnicko lecenje (56,3%) kao da nije odlucujuci faktor za jedan broj zena da se ponovo ne izloze riziku komplikacije abortusa.

Cesto se zene tese slucajevima drugih zena koje su imale niz pobacaja, i "nista im se lose nije dogodilo". Ovo je los izgovor da bi se izvrsio abortus. Kao sto je vec pomenuto, postoje razlicite posljedice koje prate pobacaj. Neke od njih se javljaju dosta kasnije od samog pobacaja, pa ih zene uglavnom i ne povezuju sa njime. Smatraju da postoje neki drugi uzroci poremecaja njihovog zdravlja.

Sve u svemu abortus je jedinstven fenomen, jer je on jedina hirurska intervencija koja razara i odbacuje nesto sto je u potpunosti zdravo, nadasve, zivo i osoba koja je u razvoju, te prekida prirodan proces. Medicina zna za neophodnost uklanjanja bolesnih delova tela kao sto su razlicite vrste tumora, kancerogenih tkiva, i slicno, ali kod abortusa imamo uklanjanje zdravog tkiva, ustvari, sta vise, jednog ljudskog bica. Ne postoji nijedan slican tretman u medicinskoj praksi, gde se kao kod abortusa, grubo i nasilnicki eliminise ljudski zivot. Eutanazija nije jos nigdje prihvacena i legalizovana (osim nedavno u Holandiji), ni u jednom zakonodavstvu, niti od strane medicinara. Tek se usamljeni pojedinci zalazu za istu. Medjutim, postoji velika razlika izmedju abortusa i eutanazije. Zagovornici eutanazije smatraju da treba udovoljiti onima koji traze svoju smrt jer vise ne vide nikakvu perspektivu i mogucnost za ozdravljenjem ili bar poboljsanjem njihovog stanja. Sta vise, ako je bolest popracena jakim i konstantnim bolovima, eutanazija je po njima jedino ispravno rjesenje. Samo da li je isto oduzeti i zivot nekome za koga ne znamo da li ga zeli ili odbacuje? Zar neko drugi da odlucuje o tome? Ima li prava na tako nesto? Kod eutanazije bar postoji izrazena zelja bolesnika za uspavljivanjem, sto treba da predstavlja blazu i ljepsu rec nego li usmrcivanje, dok kod abortusa ni toga nema. Naravno da takva zelja ne moze da se tretira kao svesno i nicim isforsirano odlucivanje.

Posljedice abortusa su osetne i na sirem planu, u drustvu. To su posljedice finansijsko - ekonomske prirode. Veliki su troskovi medicinskog pregleda, socijalne obrade, komisije, bolnickog boravka, bolovanja, komplikacija i njihovog lecenja, zatim demografski poremecaji i bela kuga.
U nasoj se zemlji za obavljanje specijalistickih i obicnih lekarskih pregleda, bolnicki boravak i sl., placa odredjena suma novca, kao participiranje svih tih troskova. Dio troskova se pokriva i iz zdravstvenih fondova. Ista stvar je i sa abortusom. Dio toga placa sama zena koja zatrazi abortus, a dio se namiruje iz zdravstvenh fondova koji se prikupljaju i od onih koji ne odobravaju abortus. Ono sto je daleko bitnije jeste cinjenica da se taj novac mogao upotrijebiti i u druge, mnogo ispravnije svrhe. Mnogi nisu u prilici da isplate velike troskove skupih lijecenja koja su u cilju spasavanja i ocuvanja njihovih zivota i zdravlja, a sa druge strane imamo lisavanje zivota.

Posebno su teske posljedice pobacaja na moralno - vjerskom podrucju. Mentalitet koji pogoduje pobacaju unistava radost zivota, protivi se velikodusnosti i spremnosti na zalaganja, na zrtvu, na racunanje sa Bozijom providnoscu i dobrotom; jednom rjecju: sprecava otvorenost i predanje Bogu.
Ne radi se samo o vjeri, vec i o tipu humanizma i morala koji ostavljamo generacijama posle nas. Covecanstvo je abortusom ugrozilo svoju buducnost i opstanak. Greske na planu etike i morala, koje ostavljamo onima koji dolaze posle nas (u pitanju je i njihov dolazak na ovaj svet kada se ponegdje vrsi vise abortusa nego li se radja dece), mogu da budu pocetak kraja razvoja i opstanka nase civilizacije. Legalizacijom ubijanja dece sijece se grana na kojoj nasa civilizacija i kultura "sjede". Direktno je ugrozena sutrasnjica i opstanak naseg svijeta.

Majka Tereza je jednom izjavila: "Abortus je pocetak zla u svijetu."


Iz knjige "Legalizovani masakr" Branka Ercega